Srpsko narodno vijeće, Serb national council

Sava Šumanović
znameniti Srbi u Hrvatskoj

Sava Šumanović – slikar

Rodio se u Vinkovcima  22. januara 1896. u imućnoj porodici. Otac Milutin, upravnik šumarije, rano se penzionirao i vratio u Šid, gdje se posvetio vođenju velikog posjeda, a majka je otvorila prvu poštu u gradu. Savo tu pohađa osnovnu školu, a kao desetogodišnjak realnu gimnaziju nastavlja u Zemunu. Otkriva umjetničke sklonosti i započinje učenje slikarstva u privatnoj školi, riješen da se potpuno posveti tom pozivu, što je proturječilo očevim željama. 1914. započinje školovanje u Višoj privremenoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu, prve godine u klasi Otona Ivekovića, potom i Menci Klementa Crnčića. Redovito je sudjelovao na školskim izložbama, a njegovi radovi su uživali najveće pohvale, tako da prvu samostalnu izložbu ima 1918. u Urlihovom salonu. Pored svojih savremenika slikara intenzivno se druži s A. B. Šimićem, radi ilustracije za njegov časopis, baš kao što se angažira kao scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu 1919.-20. godine. Potom odlazi na studije u Pariz, u neizbježni atelje Andre Lhotea, koji ga je smatrao svojim najtalentiranijim učenikom. Pod njegovim utjecajem umjesto dotadašnjih secesijsko-simbolističkih radova, počinje raditi djela postkubističke orijentacije koja će na određen način biti konstanta njegova stvaralaštva. Druguje s Amedeom Modiglianijem, Maxom Jakobom, posebno Rastkom Petrovićem. Već u ljeto 1921. vraća se u Zagreb, predstavlja svoje radove koji u konzervativnoj sredini ne nailaze na neki poseban odjek, zbog čega Šumanović ima potrebu i teorijski potkrijepiti svoja umjetnička stajališta, kada izdaje Slikar o slikarstvu i Zašto volim Pusenovo slikarstvo.

Za vrijeme boravka u Zagrebu intenzivno slika i sudjeluje u nekoliko izložbi, a stigao je raditi kao bibliotekar Muzeja za umjetnost i obrt. 1925. ponovo odlazi  u Pariz, opet u Lhoteov atelje, gdje živi kao slobodni umjetnik, neumorno slika, proučava stare majstore, izlaže na Jesenjem salonu, Salonu nezavisnih, stječe pozitivne kritike, naklonost publike i galerista. 1926. nastaje njegova znamenita slika Pijani brod po istoimenoj Rimbaudovoj pjesmi koju je izveo za sedam dana i noći. Druga velika slika Doručak na travi također izaziva veliku pažnju javnosti. Potpuna posvećenost svojoj umjetnosti, pretjerana radišnost i psihička iscrpljenost doveli su ga na prag bolesti zbog koje se vraća u Šid na oporavak, ali zbog čega svejedno ne prestaje da slika, uglavnom pejzaže prepune svjetlosti i zavičajne atmosfere. Sudjeluje na Jugoslavenskim umjetničkim izložbama, petoj održanoj u Beogradu 1922. i šestoj održanoj 1927. u Novom Sadu. Nakon toga 1928. ponovo odlazi u Pariz, na Montparnasseu iznajmljuje atelje i slika svoja ponajbolja djela, pored ostalih Luksemburški park, Ležeći akt, ostaje godinu dana družeći se sa najviđenijim umjetnicima svoga doba.

Poslije pretrpljenog nervnog sloma majka dolazi po njega u Pariz i marta 1930. vraća se u Šid. Na liječenju boravi u privatnoj klinici u Beogradu, ali i tu slika pokoju vedutu i posebno pejzaže. Po povratku u Šid nastavlja da slika prema svojim skicama donesenim iz Pariza, ali i prema prirodi. Pored pejzaža specifičnog sklopa i likovne teksture, počinje slikati monumentalne aktove u pejzažu, od kritike nazvane Šiđanke. Po očevoj smrti 1937. vodi cjelokupno imanje, uči engleski, posjećuje izložbe i organizira vlastitu 1939. na Novom univerzitetu u Beogradu, gdje je izložio čak 410 slika. Ta izložba postala je njegov veliki osobni i stvaralački trijumf. Dolaskom ustaške vlasti biva zajedno sa još 150 svojih sugrađana uhapšen i odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je streljan i pokopan u zajedničkoj grobnici 28. augusta 1942. godine. Tako je na tragičan način, dijeleći sudbinu svojih sunarodnjaka, skončao jedan od najveći srpskih slikara svih vremena.

znameniti Srbi u Hrvatskoj
Adam Dupalo

adam dupalo

partizanski borac

Simo Mraović

simo mraović

publicist

Gajo Petrović

gajo petrović

filozof

Simo Matavulj

simo matavulj

književnik

Arsen Dedić

arsen dedić

muzičar

Grigor Vitez

grigor vitez

dječji pjesnik