Srpsko narodno vijeće, Serb national council

Petar Preradović
znameniti Srbi u Hrvatskoj

Petar Preradović – pjesnik

Petar Preradović, austrijski general, kandidat za hrvatskog bana, pacifikator talijanske revolucije i pjesnik, rođen je 19. marta 1818. u malom krajiškom selu Grabrovnici kraj Đurđevca. Njegovi roditelji bili su pravoslavci podrijetlom iz grubišnopoljskog kraja, no tokom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu Preradović je morao prijeći na katoličku vjeru. Nakon završetka akademije, uvršten je u ugarsku pukovniju koja je bila stacionirana u Milanu. U svojoj prvoj pjesničkoj fazi, koja obuhvaća razdoblje od 1834. do početka pisanja na hrvatskom 1843. godine, Preradović piše na njemačkom, inspirirajući se motivima schillerovskoga podrijetla, ali i pod utjecajem Byrona i češkog pjesnika K. H. Mácha.

Došavši u Milano, upoznao se s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, također časnikom, koji mu je pomogao u ponovnom otkrivanju hrvatskog jezika i njegova bogatstva. Kukuljević je Preradovića nagovorio da prevede gotovo cijelo prvo pjevanje Gundulićeva Osmana. Vrlo je vjerojatno da se pjesnička žica u Preradoviću ne bi razvila da nije bio premješten iz Milana u Zadar, gdje je upoznao Splićanina Antu Kuzmanića, koji ga je zamolio da za Zoru dalmatinsku napiše pjesmu o 'našem jeziku'. Tada je napisao jednu od svojih najpoznatijih pjesama Zora puca, bit će dana. Pjesma je objavljena u prvom broju Zore dalmatinske 1844. godine, a na odlične reakcije nije naišla samo u Dalmaciji, već i u Hrvatskoj, pa ju je Ljudevit Gaj preštampao u Danici, što je bilo veliko priznanje pjesniku i Zori dalmatinskoj.

Preradović tih godina uspostavlja veze s pojedinim znamenitim ilircima poput Stanka Vraza, Ljudevita Gaja, Bogoslava Šuleka i drugih. Njima šalje svoje pjesme i, posebno od Vraza, traži da mu ih redigiraju. Godine 1845. izdaje svoju prvu zbirku pjesama Prvienci, koja je sadržavala 37 pjesama.

Nakon dugogodišnje pjesničke šutnje, Preradović se 1860. godine ponovno vratio pisanju. Tada u Danici izlazi znamenita pjesma Rodu o jeziku, a već sljedeće godine objavljuje Jezik roda moga. Pred kraj života napisao je skup soneta Milim pokojnicima kojima obuhvaća 28 važnih ličnosti prve polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj. Pjesnik se 1870. godine preselio na svoju posljednju adresu u Beču. Teško se razbolio 1871., a sljedeće godine preminuo. Ubrzo potom pokopan je u Beču, a 1879. njegovi ostaci preseljeni su u Zagreb, gdje je pokopan na Mirogoju. 23. maja 1895.

znameniti Srbi u Hrvatskoj