Ni dva desetljeća nakon završetka posljednjeg rata, u Hrvatskoj i dalje ne postoji službena, javno dostupna evidencija svih smrtno stradalih građana. Postoje različita istraživanja koja se međusobno razlikuju, ali procjene se kreću od 18.000 do 23.000 smrtno stradalih i nestalih.

Tako npr. demograf Dražen Živić navodi da je od ukupnog broja smrtno stradalih i nestalih građana Hrvatske poginulo 8147 (36,7 posto) hrvatskih branitelja, 6605 (29 posto) hrvatskih civila, a broj nestalih hrvatskih branitelja i civila iznosi 1218 (5,5 posto), ukupno 15.970. Brojku poginulih i nestalih Srba, vojnika i civila, Živić je procijenio na 6.222 (28 posto). Rat je dakle prema Živićevim istraživanjima u Hrvatskoj ukupno odnio 22.192 žrtve (Živić, 2005). S druge strane, Dokumentaciono informacioni centar Veritas tvrdi da je nestalih i smrtno stradalih Srba 7134. Prema podacima Ministarstva branitelja, procjenjuje se da je u Hrvatskoj poginulo više od 20.000 ljudi, a još uvijek je nepoznata sudbina više od 1600 osoba.

Raspoloživi podaci ukazuju na postojanost etničkih predrasuda u suđenjima za ratne zločine i etničke pristranosti prilikom određivanja kazni za usporediva kaznena djela, kao i nedostatak volje i poduzimanja odgovarajućih napora nadležnih institucija za odgovarajuće procesuiranje zločina počinjenih protiv Srba, poput onih koji su počinjeni u augustu 1995. za  vrijeme vojno-redarstvene operacije Oluja. Posljednjih su godina, međutim, ipak pokrenuti neki postupci za zločine u kojima su likvidirani brojni srpski civili, a za koje godinama nije postojala volja da budu procesuirani (npr. postupci protiv Tomislava Merčepa za zločine u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu i protiv Vladimira Milankovića i drugih za zločine u Sisku).

Prema podacima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH), od 1991. do 31. decembra 2014. nadležna državna odvjetništva pokrenula su kazneni postupak za ratni zločin protiv ukupno 3553 osobe. Krajem 2014. istrage za ratni zločin vodile su se protiv 220 osoba, a za ratni zločin bile suoptužene 642 osobe.

Vrlo je indikativno da među zločinima evidentiranim u DORH-ovoj Bazi podataka ratnih zločina, koja sadrži podatke o zločinima, žrtvama, dokazima i počiniteljima, njih 80 posto čine zločini koje su počinili pripadnici srpskih formacija, dok je evidentiranih zločina koje su počinili pripadnici hrvatskih postrojbi tek oko 18 posto. Nadalje, iz usporednih analiza osuđujućih presuda za ratne zločine koje svojim činjeničnim opisima izvršenja kaznenog djela imaju podudarnosti u načinu izvršenja, broju žrtava i drugim usporednim činjenicama, evidentan je nerazmjer u odmjeravanju kazni pripadnicima srpskih i hrvatskih postrojbi. 

Sudovi nastavljaju s praksom da okrivljenim pripadnicima hrvatskih postrojbi sudjelovanje u posljednjem ratu cijene olakotnom okolnošću pri odmjeravanju kazne, a pojedinima od njih se iz sredstava državnog proračuna podmiruju iznimno visoki troškovi obrane. S druge strane, problem naplate parničnih troškova članovima obitelji žrtava uglavnom srpske nacionalnosti koji su izgubili parnice u kojima su od Republike Hrvatske tražili naknadu nematerijalne štete zbog usmrćenja svojih bližnjih još uvijek nije riješen. Iako je Vlada Republike Hrvatske u srpnju 2012. donijela uredbu kojom će socijalno najugroženijim tužiteljima troškovi postupka moći biti otpisani, ovaj problem ostaje neriješen u cijelosti i na zadovoljavajući način.

Činjenica je da su u prethodnom ratu u Hrvatskoj (1991.-1995.) pripadnici obiju sukobljenih strana sudjelovali u kršenju pravila međunarodnog ratnog prava zbog čega je zabilježen velik broj počinjenih ratnih zločina i stradalih civila.

Najveći broj zločina nad Srbima u Hrvatskoj počinjen je tokom 1995. godine, odnosno, za vrijeme i nakon vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja. No prema podacima domaćih i međunarodnih organizacija, opseg tih zločina značajno nadilazi brojke koje iznosi DORH. Tako, primjerice, službeni podaci govore da je u 24 slučaja ratnih zločina za vrijeme i nakon VRA Oluja ubijeno 156 civila. S druge strane, pojedine nevladine organizacije, među kojima je najpoznatiji Hrvatski helsinški odbor (HHO), iznose brojku od oko 700 civilnih žrtava. Isti broj prema podacima nekih srpskih nevladinih organizacija iznosi oko 1900. Na pristranost pravosuđa i nedostatak političke volje upućuje činjenica da je za ratne zločine počinjene u tim akcijama za sada donesena samo jedna pravomoćna osuđujuća presuda. Riječ je o zločinima počinjenima u Prokljanu i Mandićima.

Tekstovi koje donosimo na karti ratnih zločina predstavljaju pokušaj opisa nekih od najvećih zločina počinjenih nad Srbima u Hrvatskoj u posljednjem ratu. Oni ne obuhvaćaju sve zločine, ali pružaju temelje za njihovo daljnje istraživanje. Zbog različite razine istraženosti svakog pojedinog zločina, tekstovi se razlikuju u detaljnosti opisa zločina te u nekima donosimo poimenične popise žrtava, dok u drugima to nije bilo moguće napraviti. Koristili smo se svim javno dostupnim izvorima podataka, ali zbog neujednačenosti informacija i malog broja relevantnih izvora, postoji šansa da su neke od žrtava izostavljene ili da se u nekim tekstovima nalaze zastarjeli podaci. Eventualne pogreške isključivo su rezultat ograničenosti korištene metode. Ovim putem molimo sve one koji posjeduju relevantne informacije da nam se obrate.

Civilne žrtve rata u Hrvatskoj

Prava civilnih žrtava rata