Budući da je nastala u različitim povijesnim kontekstima, materijalna i nematerijalna kulturna baština Srba u Hrvatskoj iznimno je raznovrsna. Stanje u kojem se ona danas nalazi pokazatelj je položaja srpske zajednice, ali i antifašističkog i jugoslavenskog naslijeđa u hrvatskom društvu. Naime, podaci govore kako je u proteklim ratnim zbivanjima uništeno oko 3000 antifašističkih spomenika, a da pri tome nisu ubrojene uništene ili oštećene bogomolje, episkopske rezidencije, utvrde, groblja, zavičajne i rodne kuće. Iako je zaštita i obnova spomeničkog naslijeđa jedan od ključnih elemenata za reafirmiranje suvremenog srpskog kulturnog identiteta u Hrvatskoj, dosadašnje institucionalne prakse gotovo da i nisu razvile mehanizme njegove zaštite.

Inicijative obnove i zaštite spomeničke baštine promatramo kroz ključne aspekte – memorijalne i umjetničke, u odnosu na njihov formalni status, stupanj destrukcije u posljednjem ratu i aktualne institucionalne i društvene zanemarenosti. Proces pokretanja inicijativa najčešće dolazi od preživjelih žrtava ili njihovih potomaka, odnosno od lokalnih vijeća srpske nacionalne manjine i udruženja antifašista.

Primjer dobre prakse je uspješno okončana obnova spomenika Ustanak Vanje Radauša u Srbu, čija je replika svečano otkrivena na obilježavanju Dana ustanka naroda Like i Korduna 2010. Spomenik je obnovljen zahvaljujući potpori Vlade RH i sredstvima koja su prikupljena putem ličkih zavičajnih udruženja u Republici Srbiji.

Jedna od važnijih aktualnih inicijativa je obnova centralnog spomeničkog obilježja na Jadovnu, autora Ratka Petrića, otkrivenog na obilježavanju Dana sjećanja 2011. Obnovu ovog spomenika, uništenog početkom 1990-tih, financirala je Vlada RH. Osim obnove, SNV zajedno s Koordinacijom židovskih općina, Eparhijom gornjo-karlovačkom i Savezom antifašističkih boraca pred Ministarstvo kulture postavlja niz drugih zahtjeva vezanih za ovo područje, kao što su uspostavljanje formalno-pravnih okvira kojima bi se definirao teritorij prvog koncetracijskog sustava u NDH, obilježavanje stratišta, pokretanje sustavnog istraživanja i dokumentiranje unutar svojevrsne javne ustanove koja bi dugoročno vodila brigu o memorijalizaciji i edukaciji o koncetracijskom kompleksu logora smrti Gospić-Jadovno-Pag. O stupnju nemara države, ali i društva govori podatak da je spomen-ploča na otoku Pagu 2010. i 2013. uništena od strane do danas nepoznatih počinitelja.

Na inicijativu preživjelih logoraša tzv. Dječjeg logora u Sisku, koji je uspostavljen za vrijeme NDH, 2012. godine je pred nadležnim konzervatorskim odjelom pokrenut proces zaštite Dječjeg groblja u Sisku kao memorijalnog mjesta, što je prvi korak u dugoročnom osmišljavanju mjesta na kojem je sahranjeno oko 2000 srpske ratne siročadi. Članovi inicijative također rade na adekvatnom obilježavanju većine nekadašnjih logorskih kapaciteta u Sisku, a krajnji cilj je osmisliti tzv. lokalnu stazu sjećanja na tom području.

Jedna od dugogodišnjih inicijativa koja je polučila najmanje uspjeha je ona za povratak imena spomen-dom na kojem se nalazila pravoslavna crkva u Glini, u kojoj su ustaše u ljeto 1941. ubile velik broj Srba. Na tom je mjestu 1960-tih podignut Spomen-dom koji je ubrzo nakon Oluje preimenovan u Hrvatski dom. Unatoč velikoj podršci ovoj inicijativi, glinske vlasti do danas nisu pristale da se tom području vrati njegovo staro ime. Štoviše, u oktobru 2014. glinsko Gradsko vijeće je s namjerom da se službeno onemogući odavanje počasti nevinim srpskim civilima ubijenima na tom lokalitetu donijelo Odluku o utvrđivanju mjesta polaganja vijenaca, cvijeća i paljenju svijeća na području Gline, čime je službeno onemogućeno odavanje počasti nevinim srpskim civilima ubijenima na tom lokalitetu.

SNV je dugoročno opredijeljen za pokretanje inicijativa zaštite i obnove spomeničkih mjesta ili spomen-područja, ali zbog postojećih kapaciteta nije u mogućnosti to učiniti za sva uništena ili oštećena područja. Zbog toga se vrlo često naš doprinos sastoji u zagovaranju ili istraživanju, čemu svjedoči Kula Stojana Jankovića u Islamu Grčkom, čija je građa popisana u katalogu Fundus Kule Stojana Jankovića. Na različite načine nastojimo skrenuti pažnju na devastaciju spomenika Vojina Bakića na Petrovoj gori koja neprekidno traje od 2011.

Posebno pitanje memorijaliziranja ključnih trenutaka za srpski narod u hrvatskoj povijesti odnosi se na recentnu prošlost i naslijeđe posljednjeg rata. Budući da hrvatsko društvo svjedoči izostanku sudskih presuda za počinjene ratne zločine te da žrtve još uvijek nisu ostvarile pravo na pripadajuće reparacije, njihove obitelji nailaze na probleme prilikom komemoriranja i postavljanja spomen-obilježja. Do danas je postavljeno tek nekoliko spomen-obilježja koja su u većoj ili manjoj mjeri uništena ili oštećena od strane nepoznatih počinitelja, poput obilježja u Varivodama ili spomen-ploče u Golubiću. Na komemorativnom skupu u Gošiću je 2013. otkriveno spomen-obilježje posvećeno stanovnicima toga sela koji su ubijeni nakon akcije Oluja. David Kabalin, autor obilježja, opredijelio se za kružnu formu tradicionalnog suhozida koja svojim oblikom i mjestom postavljanja sugerira na odsutnost ljudi - kako onih koji su pobijeni, tako i onih koji su prognani.