Društveno-političke prilike od 1990-tih u velikoj su mjeri određene revizijom istinske naravi Nezavisne Države Hrvatske i karaktera pobjede u Drugom svjetskom ratu. U Hrvatskoj od osamostaljenja prevladava kultura zaborava, koja se očituje u neobilježavanju brojnih važnih povijesnih datuma. U takvom kontekstu Srpsko narodno vijeće preuzelo je sustavnu brigu o obilježavanju godišnjica i održavanju mjesta sjećanja na kojima se odaje počast i pijetet žrtvama stradalim u Drugom svjetskom ratu, bilo u masovnim pokoljima, bilo unutar koncentracijskih logorskih sustava. U suradnji sa županijskim, gradskim ili općinskim srpskim vijećima, svake se godine obilježava stradanje i egzodus Srba u posljednjem ratu. Manifestacije su komemorativnog ili ceremonijalnog karaktera i predstavljaju integralni dio naših zagovaračkih aktivnosti na polju kulture i obrazovanja.

Godišnji ciklus manifestacija određen je memorijalnim kriterijima i stupnjem društvene ili političke zanemarenosti samog mjesta sjećanja. Uz manifestacije koje se održavaju na godišnjoj razini, SNV sudjeluje i u organizaciji povremenih, pojedinačnih događaja kao što su, primjerice, održani skupovi sjećanja na Aleksandru Zec i Josipa Reihl-Kira. Određen broj komemorativnih aktivnosti samostalno provode i županijska vijeća osnažena logističkom i političkom podrškom SNV-a.

Gdje god i kad god je to moguće, nastojimo unijeti inovacije u postojeće manifestacije te doprinijeti stvaranju novog modela kulture sjećanja koja uvažava principe kritičkog promišljanja, koje je neophodno, kako u odnosu na tekuće državotvorne prakse, tako i u odnosu na naslijeđene modele iz jugoslavenskog perioda. Takav model podrazumijeva interdisciplinarno povezivanje, odnosno suradnju aktera iz različitih društveno-političkih sfera, te inkluzivnost, odnosno inzistiranje na solidarnosti u sjećanju sudionika povijesnih događaja. Kultura sjećanja, odnosno komemoriranje i prateća kulturna događanja, nije namijenjena isključivo srpskoj zajednici u Hrvatskoj i Srbiji i/ili potomcima žrtava, već je ona obvezujuća dužnost samouprave Srba u Hrvatskoj, ali i cjelokupnog hrvatskog društva.

Pri osmišljavanju manifestacija teži se individualiziranom predstavljanju stradanja ljudi s njihovim imenima i prezimenima, imenima mjesta iz kojih su deportirani i na kojima su pobijeni, te s imenima onih koji su njihovo stradanje pokušali spriječiti. Služeći se originalnim dokumentima, povijesnim osvrtima, lokalnim stazama sjećanja i umjetničkom imaginacijom, manifestacije su istodobno autentične, moderne i edukativne.